(Bop) Bosko Petrovic & Neven Franges - Sarabanda - 1986/2016, FLAC (tracks), lossless

Boško Petrović je čovjek koji na prvi pogled izgleda kao tipični zagrebački fakin: brkat, bucmast, s opjevanom sklonošću za tulumarenje, vlasnik ne samo birtije u centru grada (a kakav tek ima šank!), nego i frajerskog garda koji će razoružati svakog tko mu priđe sa stavom: jazz je akademska glazba za tri glazbena kritičara i njihove pse. Čovjek je imao bogatu glazbenu karijeru, bio pozivan u SAD (da, pozivan, a ne da se išao guziti nekom trećerazrednom menadžeru da mu sredi gažu u Iowi pred 4 pipničarke i 3 pijanca) i svugdje je nosio svoj vibrafon. Vel’ke face su dolazile i u njegov BP Club.
Neven Frangeš je rođen 1951. u Zagrebu gdje je pohađao i završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Pohađao je također i muzičku školu "Vatroslav Lisinski". Nakon što je započeo studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, opredjeljuje se konačno za glazbu i 1972. upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu koju pohađa s odličnim uspjehom. Na Akademiji orgulje je učio kod prof. Žarka Dropulića, klavir kod našeg znamenitog pijanista i pedagoga Ranka Filjaka, a teoretske predmete kod profesora Natka Devčića, Anđelka Klobučara, Mila Cipre, Bruna Bjelinskog, Igora Kuljerića, Frana Paraća i drugih.
Pored interesa za klasičnu glazbu, u mladosti pokazuje i sklonost jazzu i improvizaciji te drugim formama suvremene glazbe. Već sa 14 godina prvi put nastupa sa sastavom našeg najpoznatijeg jazz muzičara Boška Petrovića (dakako, tada ne još profesionalno). To je uvelike odredilo njegov daljnji put te postalo umjetničkim i profesionalnim opredjeljenjem. Tijekom godina nastupao je s mnogim značajnim domaćim i svjetskim jazz muzičarima - prije svega s Boškom Petrovićem, Damirom Dičićem, Miljenkom Prohaskom, Artom Farmerom, Nielsom Pedersenom, Martinom Drewom, Erniem Wilkinsom, Tootsom Thielemansom, Louom Donaldsonom, Clarkom Terryjem, Chetom Bakerom, Bobom Moverom i drugima - i snimio niz gramofonskih ploča, odnosno CD-a, na kojima su zabilježene te suradnje, među kojima se izdvajaju dueti sa Boškom Petrovićem "Sarabanda", "From Moscow to L. A.", "Un chien Andalou" i posebno CD s našom glazbenom baštinom "Zvira voda" na kojem se, uz vibrafon Boška Petrovića, čuje i glas naše proslavljene Ruže Pospiš-Baldani, a čija su tema međimurske popijevke u obradama Boška Petrovića i Nevena Frangeša, a koja je nagrađena nagradom "Josip Slavenski". Kao glazbenik nastupao je u gotovo svim zemljama Europe, u Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama bivšeg Sovjetskog saveza.
Sklada i glazbu za film, a za svoje glazbeno djelovanje više je puta nagrađivan.
Djeluje i kao umjetnički organizator, među ostalim jedan je od osnivača scene "Amadeo" u Zagrebu, a biva i članom glazbenih vijeća grada Zagreba i Ministarstva kulture.
Od 2002. docent je na Akademiji Dramske umjetnosti u Zagrebu.
Godinama je djelovao kao Ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara na kojima je prvi put sudjelovao 1972., kao student. Istovremeno surađuje s grupom "Pozdravi" Ivice Boban, kao i u predstavi "Kristofor Kolumbo" Miroslava Krleže, u režiji Georgija Para, i to kao izvođač scenske glazbe skladatelja Pere Gotovca, te tako stječe prva dragocjena dubrovačka iskustva, koja će ga trajno opredijeliti za Igre...
Otada je skladao glazbu za preko stotinu kazališnih predstava koje su režirali najpoznatiji hrvatski režiseri: Vlado Habunek, Ivica Kunčević, Georgij Paro, Božidar Violić, Dino Radojević, Joško Juvančić i drugi.
Na Igrama posebno izdvaja glazbe skladane za predstave "Držićev san" - režija Ivica Boban, "Romeo i Julija" u režiji Ivice Kunčevića i, po sudu mnogih amblematsku predstavu Igara - "Tužna Jele", također u režiji Ivice Kunčevića.
Na Igrama je tijekom više od tri desetljeća nazočan u ulogama skadatelja, izvođača i producenta glazbenog programa - ovo posljednje u vrijeme dok je ravnatelj bio maestro Vjekoslav Šutej.
Od 2011. djeluje kao voditelj Ljetne jazz škole u Grožnjanu i Umjetnički ravnatelj festivala Jazz is Back! u Grožnjanu.

Recorded: 25, 27. December, 1985 in concert hall "Vatroslav Lisinski", Zagreb
Produced by Dubravko Majnaric.
Vrlo upečatljiva karakteristika Boška Petrovića jest da je glazba koja slijedi iz njega nevjerojatno komunikativna: to redom jesu instrumentali, međutim pristup muzičara prema materiji je gotovo dječji: ‘ajmo se malo poigrati s tim. Primjer za “poigravanje”, ali s izuzetnim rezultatima, je pjesma “With Pain I Was Born“. Preuzeta iz makedonske baštine (“So maka sum se rodila”) ovdje prezentirane verzije nose golemi autorski pečat. U takvom kontekstu dolaze do izražaja karakteristike Boška Petrovića vibrafonista: hipermelodičan način sviranja daje mogućnost da svaki instrument komunicira u ime svog svirača.

Boško Petrović - vibes
Neven Frangeš - piano